Постови

Приказују се постови за 2014

Koliko smo spremni da prihvatimo odgovornost za sebe i svoj život

Zašto nam je potrebna katastrofa, zlo i naopako, ovaj put u vidu poplava, da bi se približili sebi i jedni drugima?  Da li je zaista potrebno da nas preplavi i poplavi vodena stihija da bi shvatili da  nije sve u materijalnom sticanju nego da je pre svega važan život i sve ono što nas spaja u tom životu, a pre svega razvoj ljudske duše i spajanje naših duša u ljubavi? Ako je do Boga i božijeg plana, on verovatno ima jedini cilj a to je da nas približi ljubavi i stvaranju, jer je i on sam Stvaralac a mi smo od njega sačinjeni, a u međuvremenu negde i zalutali, otišli od sebe, otišli od prirode i Boga. Tamo gde ljubavi toliko nema, potreban je haos i katastrofa. Koliko ćemo se sada naučiti, stvar je lična i tiče se s(a)vesti individualne  a potom i kolektivne, o tome koliko smo sada spremni da upoznamo sebe, kroz emocije koje nam neočekivane okolnosti donose. Uglavnom, niko nije ravnodušan na tuđu patnju, što nam je bliža i preti da se nama isto to desi, to smo zdušniji u pomaganju

Prigrlite sebe i sam život

Слика
Koliko smo spremni da prigrlimo život kakav jeste, pitanje je kao i koliko smo spremni da prihvatimo sebe sa svim svojim stanjima, emocijama, stavovima,"manama", "vrlinama". Ko bi smo želeli da budemo, a ko jesmo - imamo li izbora? Izbor uvek imamo - samo je pitanje koliko svesnosti uključujemo u naše odluke. Neke stvari i okolnosti nam se čine date -telo, roditelji, braća, sestre, familija, mesto rođenja...i na to često umemo da gledamo s podozrenjem,  prosuđujući i pitajući se šta nas je snašlo i zašto. Uobičajeno volimo sve što smo "dobili" jer nam je poznato, a ponekad i "mrzimo",  bunimo se i želimo da je moglo biti drugačije...i zamišljamo kako bi bilo da je bilo, "eh, da mi je..."... I puno energije nam odlazi u vrtenje oko onoga što je moglo biti i onoga što jeste, a zapravo je jedina istina da baš tako kako jeste je jedino moguće. Jer to je jedino što je realnost, činjenica na osnovu koje možemo iz realne pozicije da sagledamo

Od čega smo satkani

Слика
Patchwork - fino satkana tkanina od komada različitih materijala, različitih motiva.  Šta nam je svrha - saznati šta sve nosimo u sebi i sa sobom, od kojih delova smo sastavljeni, ko smo mi, mi kao "patchwork". Svako od nas je priča za sebe. Nosimo toliko različitosti u sebi, toliko različitih motiva, da smo svi jedinstvena priča, nema ponavljanja, nema kopija, nema istosti. Lepota života je u tome što možemo stalno da otkrivamo u sebi neki novi sloj (patch) koji doprinosi našem kvalitetu, našoj jedinstvenosti. Bogatiji smo što smo svesniji od čega smo sve sastavljeni. Ne možemo obrisati ono što nam se ne sviđa, ali sve što nosimo sa sobom i u sebi možemo, kada prepoznamo i prihvatimo, da transformišemo, jer kada prošlost povežemo sa sobom u sadašnjosti i onim u šta sada verujemo i što nam je sada važno, tek tada dobijamo novi kvalitet. Život i istraživanje sebe kroz život je jedinstvena radionica u kojoj preplićemo prošlost i sadašnjost, krojimo i dodajemo sloj po sloj, p